Labinski Torion protekle je večeri po jedanaesti put postao blistavo središte domaće besede, pretvorivši se u intimnu pozornicu na kojoj su slavne istarska čakavica i jedinstvena labinska cakavica ponovno osvojile srca publike.
Ova tradicionalna večer zavičajne riječi i poezije još je jednom, pod prepoznatljivim motom „Ćakulat je cagodar“, okupila brojne autore, čuvare tradicije i zaljubljenike u lokalni izričaj. Kroz stihove i melodiju slavio se živi identitet istarskog i kvarnerskog kraja, potvrđujući neprocjenjivu važnost ove manifestacije u kulturnom životu Labina.
Glavni cilj ovog emotivnog pjesničkog druženja ostaje nepromijenjen – očuvanje, njegovanje i prenošenje dragocjene zavičajne riječi na buduće generacije. Jedini uvjet za sudjelovanje bio je pisan rad na autentičnom dijalektu, što je rezultiralo iznimno bogatim programom u kojem je nastupilo čak 25 autora dijalektalne poezije. Da manifestacija odavno nadilazi lokalne okvire dokazuje i šarolika geografska karta s koje pjesnici dolaze; osim domaćih snaga s Labinštine, svoje su stihove kazivali gosti iz Brajkovići, Kraja, Barbana, Mošćeničke Drage, Lovrana, Gračišća, Buzeta i Valture.
Svečanost je uvodnim govorom na toploj labinjonskoj cakavici otvorio gradonačelnik Labina, Donald Blašković. Istaknuo je kako su naše domaće „ča“ i „ca“ najveće blago koje posjedujemo te da kroz stihove pjesnika amatera čuvamo autentični duh i bit cijele Istre, pruživši pritom punu podršku projektima koji drže tradiciju živom.
Svoju poetsku dušu pred publikom su otvorili pjesnikinje i pjesnici: Nevija Kožljan, Denis Licul, Malvina Mileta (uz autohtonu glazbenu potporu), Elis Gobo, Teodor Gobo, Miranda Skalamera Verbanac, Silva Tenčić, Bruna Gobo, Ornela Gergorić, Josip Pino Knapić, Josip Vretenar, Gracijela Putina, Milenko Baćac, Nadija Rubeša, Dean Dorčić, Marija Ribarić, Goran Štimac, Riccardo Staraj, Silvana Milotić, Mladen Bastijanić, Zdenka Načinović, Neda Milenkovski i Marijano Širol.
Posebno emotivne trenutke večeri donijela je Sandra Valić, kći preminulog pjesnika Đina Valića, koja je s ponosom pročitala stihove svoga oca, a pročitani su i stihovi odsutne autorice Orijane Jurčević.
Večer prepunu emocija dodatno su začinili tradicionalni zvuci; Drago Draguzet privukao je pljesak zasviravši na usnoj harmonici, dok je Rino Martinčić iz Zartinja moćnim zvukom meha podsjetio sve prisutne na neprolaznu ljepotu istarskog melosa. Jedanaesta Ćakuloda tako je otišla u povijest kao još jedno toplo, iskreno i nezaboravno slavlje zavičajnog identiteta.
